Kako nastaviti dalje i nakon poraza?

February 01, 2017

Nisam verovala da ću ovaj post napisati tako brzo. Očekivala sam ga, ali ne baš sada. Ne baš ove sunčane srede, u povratku kući sa matematike. Sanjala sam ovaj dan, ali u mojim mislima izgledao je nedostižan. Izgledao je nestvaran. Srećom, sve se završilo kako treba, i danas sa ponosom mogu reći da sam uspela. Prevazišla sam svoja očekivanja, i pre svega strahove. Danas sa pravom, mogu reći da sam ponosna. :)


Nakon 8 godina, po prvi put sam se susrela sa nekim problemom u školi. Prvi put sam naišla na prepreku koju ne mogu tako lako preskočiti. I kako je vreme prolazilo, moje psihičko stanje se pogoršavalo, tačnije, sve više i više sam gubila nadu u sve što radim. Šta ako moj trud niie dovoljan? Šta ako sve ovo radim uzalud. Nije kao da vidim neki napredak. Samo sve više i više, iz dana u dan tonem. I ne vidim način kako da se iščupam iz blata u kojem se nalazim. Kako da pobedim nepobedivog neprijatelja?
Zamislite da se vi trudite da poletite, i stalno ste tu na granici. Taman što raširite vaša krila i podignete se sa zemlje, dodje neko i udari vas po glavi, rečima da ne znate ništa, i da se džabr trudite kad nećete uspeti.


Za vreme januarskog raspusta, osećala sam se skrhkano. Jedino o čemu sam razmišljala bila je ta jedna ocena, koja me je delila od nedovoljnog i odličnog uspeha. Neprestano sam razmišljala o mojoj kobnoj sudbini i šta treba uraditi da je iole popravim. Kako se boriti i koji put izabrati.
U tom trenutku mogu zaista reći da sam pala. Odustala sam od svoje borbe i već našla drugo rešenje za svoje probleme. Nisam više mogla da podnesem pritisak koji se vršio na mene. Kao da me neko guši. Kao da po poslednji put udišem kiseonik i to dosta bezuspešno.
Želela sam da se rat završi, makar po ceni moje predaje. Jednostavno, naišla sam na prepreku, ponuđena mi je pomoć da se ta prepreka odstrani, i ja sam odlučila da je prihvatim. Da odustanem, da odem u drugo odeljenje i da spasim svoje živce, i vreme.


Nakon nekoliko celodnevnih razgovora sa roditeljima, mišljenje mi se promenilo. Zašto bih odsutala? Sigurno je moguće pobediti. A uostalom, u životu ću naići na mnogo veće prepreke nego što je jedan profesor u srednjoj školi. Kada budem bila na fakultetu, i kad ne budem uspela iz prvog da položim neki ispit, neću moći tek tako da odustanem i kao naći ću neki drugi fakultet. Znala sam da moram nekako prevazići sve što se događa, zaboraviti na sve što se desilo, isplakati se, i reći sebi da moram krenuti dalje. Imala sam taj jedan dan kada nisam ništa radila, već samo.... razmišljala.
Da li ja zaista želim da odustanem? Da li želim da mu pokažem da ga se plašim? Da li želim da izgubim bitku? Da li želim da napustim ljude koji su mi dragi? I pre svega, da li želim sebe da izneverim?


Ne. Ne želim ništa od toga. Želim da pokažem sebi da ja to mogu. Da mogu da prevaziđem sve "probleme" koji se nalaze samo u mojoj glavi. Želim da ne odustanem. Želim da pobedim sada, da bih pobedila i u budućnosti. Želim da shvatim da ništa nije nemoguće, samo da je potrebno više
odnosno manje truda. Želim da uspem.
I jesam. Nakon dugih 6 meseci borbe, ja sam pobedila. Uspela sam dokazati sebi a i drugima da ja to mogu. Tačno je da sam uložila mnogo truda, ali isplatilo se. Ovo je možda jedan od mojih najvećih uspeha, baš zato što nisam odustala. Pala sam, i opet ustala. Znam da zvučim kliše, ali to i jeste najbitnija stvar. Zaista, ne sećam se kad sam bila ovoliko srećna. Prvenstveno sam zahvalna svojim roditeljima, koji su me motivisali da nastavim dalje, i koji su mi pomogli da prevaziđem sve probleme. Kao i svim prijateljima koji su verovali da ću uspeti, i onda kad ja sama nisam. xD

Poenta celog mog današnjeg posta je da ne odustajete. Znam da je teško, i znam da je najteži taj prelomni trenutaka kada treba da se trgnete i shvatite šta želite. Ali pokušajte da razgovarate sa nekim, i da pronađete nešto što će vas motivisati da nastavite dalje. Recite sebi da to tako više ne ide, i da ne želite da očajavate. Da planirate da ustanete i pokažete svetu ko ste i šta možete. Jer tako nastaju šampioni. Nema odustajanja, nema predaje. U jednom trenutku će vam se trud isplatiti. :)


You Might Also Like

31 comments

  1. Ovaj post mi se jako dopada, bas mi je dao motivaciju!♥
    Pogledaj moj blog ako zelis: majalivinglife

    ReplyDelete
  2. Fenomenalan post, draga! Definitivno se u svemu slažem sa tobom. Svaka prepreka može da se predje ukoliko mi to dovoljno želimo i radimo na tome da je predjemo. Nema odustajanja!:)

    http://katarininsvijet.blogspot.ba/

    ReplyDelete
  3. Fantastic inspirations Sweetie:)
    kisses

    http://irreplaceable-fashion.blogspot.com

    ReplyDelete
  4. I sama sam doživela nekoliko sličnih situacija, ali ponosno mogu reći da sam se izborila sa time. Nikada nisam odustajala. Nakon svakog pada sam ustajala i čvrsto stajala n azemlji. Nisam dozboljavala da me niko povredi. I na kraju iz mog truda se rodilo nešto. Rodio se uspeh i sada shvatam da sve ovo što sam radila nisam radila za džabe. Sve što uradimo uradimo sa razlogom. Ako se samo malo potrudimo moći ćemo sve uspeti da uradimo. Kad sam dobila manju ocenu iz fizike bila sam toliko očajna. Mislila sam da je test bio lak i da sam mogla dobiti 5. Ali sve to su rezultati nerada. Onda sam vredno učila iz svakog predmeta, popravila ocenu iz fizike i više nikada nisam dobila slabu ocenu. Motivisala me je samo jedna činjenica. Zapitala sam se šta će mi učenje u životu, ali sam posle shvatila da bez znanja ne možeš ništa raditi. Onda sam odlučila da učim da bih znala, a ne da učim za ocenu. Jer ocena je samo brojka. Ona nije važna. Važno je ono što ćete vi naučiti i važno je da to znanje ne pustite da ode, da ga zadržite. Mogu reći da si veoma dobro napisala ovaj post. Pratim te odnedavno i čitala sam svaki tvoj post iako nisam svaki komentarisala, i bilo bi mi jako drago kada bi posetila moj blog, i ako ti se svidi komentarisala, ili se učlanila: laAdda

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti na predivnom komentaru, zaista ♥

      Delete
  5. Bravo Iva ❤

    http://angelinavukovic.blogspot.ba/

    ReplyDelete
  6. I koji ti je prosek u gimnaziji?

    ReplyDelete
  7. Iskreno, previse dramis oko jedne nebitne ocene u skoli, dzabe trosis zivce. Cuvaj ih za gore situacije od jedne obicne ocene ♥

    ReplyDelete
    Replies
    1. To jeste, i obecala sam da se vise necu nervirati. Ali ipak to nije bila obicna ocena. xD

      Delete
  8. What a fantastic post, I loved it.
    I just follow the blog, follow back?
    Kisses
    http://virginiaferreira91.blogspot.pt/

    ReplyDelete
  9. Odlično, ma bravo ! Bolji motivacioni post videla nisam, a poenta je da nisam ni navikla da ih viđam ni na tvom blogu ni nigde, a ovo je sada nešto neverovatno. Sa takvom emocijom napisano,tako jednostavno dobronamerno. I da, nikad ne trebaš odustati, jer se odustajanjem ne odričeš samo toga, već i svega u budućnosti što te čeka ako samo stisneš zube i nastaviš ! :)

    ReplyDelete
  10. Ivakav post nisam ocekuvala od tebe, ali svakako sam jako jako prijatno uznenadjena. Svaka cast, slazem se sa svime sto si napisaka :D
    novi post:Teen Queen

    ReplyDelete
    Replies
    1. Eto, drago mi je da ti se i nesto drugacije dopada. :)

      Delete
  11. Ovaj post treba prosiriti da ga svi vide, stvarno je koristan!
    Zapratila sam te, bila bih ti zahvalna ako bi uzvratila :)

    http://ablogfullofmagic.blogspot.rs/

    ReplyDelete
  12. Post je savrawn!
    Svaka cast!

    https://aandymm.blogspot.rs

    ReplyDelete
  13. Ehm....ehm...ko ti je isto dao govor kako ne trebas da das njemu da ti unistava zivot....

    ReplyDelete
  14. Ivo, ovaj post san pročitala još tada kada si ga objavila, ali sam totalno zaboravila da komentarišem. I sada, pre nego da sam ušla u tvoj blog, pomislila sam sada će me sigurno čekati barem tri nova posta jer odavno nisam bila na tvom blogu, i ono kad uđem, ne vidim nijedan novi post. Ne znam zbog čega ne pišeš, možda imaš neke privatne probleme, to stvarno ne znam, ali znam da je previše ne napisati post više od 10 dana. Mislim da ako želiš da se baviš blogovanjem trebaš biti aktivnija a ne postove objavljivati na svake dve nedelje i više. Ja te od tvog početka pratim i zaksta si predivna blogerka, ali što je previše, previše je. Ne želim da iko ovo shvati kao hejt komentar, ja mnogo volim Ivu, samo sam iskazala svoje iskreno mišljenje. :-)

    ReplyDelete
    Replies
    1. I sama se slazem da ne pisem redovno, i ni meni nije drago zbog toga. Ali, trenutno ne provodim mnogo vremena kod kuce, i izmedju ostalog kreativnosti mi je presusila. Jednostavno, desava se i to, sta da radim. xD
      A zaista se trudim da moji postovi budu jako kvalitetni, i da i vi mi, a i ja sama budem njima zadovoljna. :)

      Delete
  15. Predivan pist zaista,uzivala sam. Slazem se sa tobom u svemu.
    Ako zelis pogledaj moj blog ; http://dnevnikjednetinejdzerke5.blogspot.rs/

    ReplyDelete

Reci svoje iskreno mišljenje ☺