Promena života

April 20, 2017

Svašta se izdešavalo u poslednja dva meseca. Znam da sam neodgovorna, znam da sam lenja, znam da sam neredovna....  Oko toga nema rasprave. I ne planiram da ovaj post posvetim mom pravdanju, jer nema potrebe za tim. Jednostavno, samo želim da vam kažem moje mišljenje o svemu što se dešava, jer i dalje prvenstveno planiram da budem iskrena ovde. Svejedno je, da li će moje mišljenje uticati na vas ili ne, ja ću pokušati. Previše volim ovo mesto, da bih tek tako lako odustala od njega.


Dugo nisam pisala. Tačan razlog ne mogu navesti. Imam dosta obaveza, ali imam i slobodnog vremena. Ako ništa, trudim se da ga imam. I trudim se da svoje vreme dobro rasporedim, da bih često bila slobodna, za duge razgovore sa prijateljima, šetnje parkovima, i između ostalog, gledanja YouTube videa. Jer, da bih bila iole normalna, moram imati vreme samo za sebe i svoje potrebe.
I znam da bih trebala češće pisati, jer ima puno vas koji to očekuju od mene, a i ja očekujem od same sebe. Mogu reći, da mi nedostaje to vreme provedeno ispred računara smišljajući koji je najbolji način da napišem neku moju misao, i vodeći računa da li to što pišem ima veze sa vezom. Skoro pa sam zaboravila kakav je osećaj kucati na tastaturi. Sada je ona postala samo način lakšeg završavanja mojih seminarskih radova i prezentacija.


Ne pišem jer nemam inspiraciju. Jako dugo mi se nije desilo da mi iz čista mira padne na pamet neka odlična tema za pisanje. I da sednem za laptop, i da pokušam nešto da pišem.... Ne znam šta.
Pokušavam da se držim pravila kvalitet pre kvantiteta, jer prvenstveno smatram da moj blog zaslužuje samo najbolje postove, a samim tim i vi, moji čitaoci. Ne osećam nikakvo uživanje u pisanju tra la la postova, koji služe samo da prepune moj blog feed, i da daju prividno stanje moje redovnosti. Jer, ukoliko ja ne pišem postove u koje ću uložiti 100% sebe, i sa kojima neću biti isto toliko zadovoljna.... čemu? Blog je mesto gde sam ja ja. I gde mogu da se iskažem u pravom svetlu. Ako bih pisala postove da bih to samo obavila, bez truda i emocija. Ne znam.... onda verovatno više ne bih ni pisala. Tako da, smatram da je bolje 2 dobra i kvalitetna posta mesečno, nego 1001 wish lista, koju bih napisala radi reda. Prvo i osnovno, ja to ne umem da pišem, a i ne želim. Tako da, moraćete da se snađete sa manjim brojem postova xD


Osim toga, odlučila sam da promenim svoj način razmišljanja. Ponovo. Jer, mogu reći da se nerviram oko škole, iako sve na kraju ispadne kako treba, i završi se i bolje od planiranog. Ali, to je jednostavno jače od mene. Ja sam svesna da je nepotrebno nerviranje, da nije sve tako crno, da mi stvari idu i bolje nego što ja mislim. Ali, opet sam u stanju da me boli želudac danima, i da se osećam loše i da ne želim da pričam. Jer, eto. Ne znam ni sama više. Samo želim odmor od svega i svakoga. Trudim se da razmišljam pozitivnije. Ne ide uvek, ali pokušavam, zar ne? Iako moj mozak uvek zamisli najgori scenario, sreća je okrenuta prema svima nama, i samo čeka trenutak kada će procvetati. A za to treba biti strpljiv, jer dođe i to nekada. I to baš kad najmanje očekujemo.


Sredinom marta završila sam u bolnici na infuziji, zbog nekih stvarčica o kojima ranije nisam vodila računa. Dosta faktora je uticalo na moje tadašnje stanje, ali sada sam sasvim dobro, ponovo zdrava, ponovo srećna. Promenila sam život i u tom pogledu, jer sam počela sebi posvećivati nešto više pažnje. Nažalost, dešava se da se ne držim ranije obećnih dogovora, ali pokušavam to promeniti. Počevši od bloga. Zaista ne znam, koliko se mogu posvetiti blogu u ovom trenutku, ali mogu obećati najmanje 2 posta mesečno, jer smatram da ste bar toliko zaslužili. Krivo mi je zbog ovoga, ali nemojte misliti da sam odustala. Ne bih tek tako bacila dve ipo godine. Još uvek sam ovde, još uvek ću se truditi da budem što bolja, što vrednija. Ne dam se ja tek tako lako. xD
Da ne dužim više, sve sam rekla. Još jednom, zaista mi je neprijatno, ali pre svega žao zbog moje neredovnosti, koju ću pokušati nadoknaditi u što kraćem vremenskom periodu. I zaista bih želela da mi napišete u komentarima kakv post biste želeli, da bh eto vama učinila nešto, a i da biste meni pomogli oko inspiracije. Vidmo seee ;)


You Might Also Like

38 comments

  1. Nema potrebe da se izvinjavaš. Svi smo bar jednom doživeli taj period kad smo imali manjak inspiracije ili slobodnog vremena. Ja sam čak i više puta bila odsutna po mesec dana. Nemoj da se brineš da ćemo se ljutiti, otići ili slično. Tvoji pravi čitaoci nikad neće otići sa tvog bloga, bez obzira kada pišeš i koliko puta mesečno. Nadam se da si svesna toga. Što se bolnice tiče, zaista mi je žao što si dospela do nje, ali ako je sada sve u redu, drago mi je. Nadam se da ćeš se rešiti negativnih misli. Iako u teoriji zvuči lako, a u praksi znatno teže, sa malo više truda i volje, uspećeš kako sam i ja uspela. :) Želim ti svu sreću u daljem blogovanju! Nema veze ako retko budeš pisala, kao što si sama rekla, kvalitet iznad kvantiteta! Uz tebe sam. :)

    Novi post Introvertna Holanđanka

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti Kaca ♥
      Zaista mi mnogo znaci podrzka svih vas

      Delete
  2. Nisam ni ja nista bolja sto se tice aktivnosti na blogu XD
    Predivno pises!

    ReplyDelete
  3. Odlican post♥

    http://mimmi-corner.blogspot.rs/

    ReplyDelete
  4. U potpunosti se slažem s tobom, tako i meni nekad bude da nemam ni jednu ideju i samo sjedim i gledam u laptop i na kraju zavrsim na yt i gledam videe

    https://anastazijaiemma.blogspot.hr/2017/04/kako-do-savrsene-kose.html

    ReplyDelete
  5. Dođu nam svima teški trenuci u određenom periodu u životu, ali tada trebamo pobijediti tu ljenost i tugu. Razumijem da nemaš inspiracije, svi ponekad imamo tu blokadu, ali se nadam da ćeš je brzo prebroditi. Btw moram pohvaliti tvoje fotografije *o*

    Delilah's Stories

    ReplyDelete
  6. Mislim da ako si zauzeta tvoje misli su ograničene na te obaveze i prosto ništa ne pada na pamet. Makar je tako kod mene. nedostaje mi tvoj blog. Zasmejava me i obožavam tvoj stil pisanja. Svi imamo obaveze i veruj mi znam kako je. Ali izdrži još malo. Uskoro će leto i onda ćeš imati više vremena. Biće lepše vreme i inspirisati te. I ja se slažem da je bolje dva kvalitetna posta nego milion istih monotonih koji se samo pojavljuju na bloger tabli. Drago mi je da si sada bolje, i nikako nemoj da zapostaviš svoje zdravlje! Vratićeš nam se ti uskoro, znam, sa novom dozom još boljih postova! <3 <3 <3

    http://bethanyismybae.blogspot.com/

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ivaaaaa *-*
      Hvala ti mnogo, za sve predivne reci

      Delete
  7. http://karlastoriesdiary.blogspot.com follow her she will follow back

    ReplyDelete
  8. Sebi uvijek trebaš biti na prvom mjestu.Blog je mjesto koje se ne radi po obavezi,po planiranom to se radi iz ljubavi i iz nekog hobija.Nije bitno zarađivala ti od njega ili ne.Bolje u dva mjeseca dobiti jedan dobar post,nego svake sedmice nekvalitetne postove.Uživaj koliko god možeš.

    http://bellafashiondiary.blogspot.ba/

    ReplyDelete
  9. Ne, nisam mislila da si pdustala od blogovanja, i drago mk je sto si to i potvrdila. Jedva cekam novi post, kad god on bio! :D
    "Teen Queen"

    ReplyDelete
  10. Draga Iva, riječi su suvišne za ovaj post. Stvarno mi je žao što si se razbolila, ali pokušaj malo više voditi računa o sebi dok ne bude prekasno. Što se tiče postova nema potrebe da se izvinjavaš. Svi mi imamo obaveze i ponekada zakažemo, a što se tiče kvaliteta postova slažem se sa tobom. Bolje i jedan kvalitetan post na mjesečnom nivou nego 10 tagova i viš listi. No, ok neko i to voli tako da i to cijenim i poštujem ali ja nisam ta. Ne vidim zašto bih pisala nekome što se meni sviđa na nekom sajtu, ako već neću pokazati kako te stvari izgledaju kada mi stignu, ali nismo svi isti :/. Zato, uživaj i samo polako. Želim ti puno sreće.

    Moj mali kutak

    ReplyDelete
  11. Cool post, Darling! I really like photos <3
    I'd be happy Friendship Blog (Subscribe to your Blogger) ♥
    Julia Shkvo

    ReplyDelete
  12. Post koji inspirisee! Odlicno!
    http://elliesworldoffashion.blogspot.rs/

    ReplyDelete
  13. Divan post, bas kao i tvoj blog. <3
    Poseti moj blog ukoliko zelis> cleopatrassecret.blogspot.rs

    ReplyDelete
  14. Awesome photos! I follow you and Hope you follow me back
    nataliefashion97.blogspot.com

    ReplyDelete
  15. Slucajno sam naisla na tvoj blog i evo na ovaj post... Svima nama dodju takvi dani i trenuci, tako da glavu gore i bez nerviranja.. Veruj mi ja sam svoje zdravlje tokom srednje skole u cetvrtoj godini unistila upravo zbog nerviranja, bukvalno dosla sam u takvo stanje da uopste vise nisam smela da se iznerviram, inace bi mi odmah ludo krenula krv iz nosa... I secam se da mi je posle to sve bilo smesno, tako da nemoj dozvoliti da se nerviras oko stvari koje ce ti posle biti smesne, jer zivot i zdravlje su jedni i treba ih dobro paziti... Sto se bloga tice, slazem se sa tobom da je bolje imate jedan kvalitetan post nego deset bezveze postova cisto onako napisanih, sto bi se reko radi reda.. Tako da ne opterecuj se i nastoj prvo sama sebi da ugodis da budes bolje, uvek budi sama sebi na prvom mestu i trudi se da uvek uzivas... :))

    Ako zelis pogledaj moj blog, pa ako ti se dopadne zaprati i uzvraticu, samo ostavi komentar na mom blogu :))

    Novi post https://adrianafashionpuzzle.blogspot.rs/
    https://www.instagram.com/adrianafashionpuzzle/

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti na predivnom komentaru i podrsci ♥♥♥

      Delete
  16. I'm following you now to get updates from your blog, hope you would like to follow back. Thanks much.

    ReplyDelete
  17. Uvek budi srecna jer to je najbitnije! Vreme provodi sa osobama koje te ispunjavaju i sto vise izbegavaj one sto cine suprotno.Ne nerviraj se oko skole,mnogim ljudima se desavaju i gore stvari pa se ne nerviraju.Vazno je ostati stalozen.Znam da je lakse reci nego uciniti,ali pokusaj barem.I sama prolazim kroz niz problema,tako da znam kako ti je.Veruj,jos gore od problema u skoli predstavljaju problemi u drustvu.Najgori osecaj je kada pomislilis da si SAM.To te ubija.Niz ''''''prijatelja''''' me je ostavio samu bez ikakvog razloga,odjednom,preko noci, uz recenicu 'ne trebas nam'.I to na ekskurziji.Dakle,oko mene nije bila moja porodica koja bi mi pomogla da sam kuci.A sto je najgore,zbog nastavnika sam morala da se pravim da je sve uredu,i ako bih se najradije zakljucala u sobu i ne izlazila iz nje.Morala sam da se osmehujem i kada sam jedva izdrazavala da ne zaplacem.Podelila sam ovu pricu sa tobom kako bih ti objasnila da ne treba zbog skole i ucenja da se nerviras.Cuvaj svoje zdravlje zato sto ono nije vredno nicega.
    Pogledaj moj blog ako zelis:https://anastasijakostic.blogspot.rs
    P.S. Zbog kvalitetne sadrzine tvoga bloga,prijavila sam se bez razmisljanja!Samo tako nastavi!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti sto si mi ispricala ovo. Ali nazalost svako od nas se suocava sa problemima koji najcesce u prvom trenu izgledaju strasni da bi na kraju bili dosta smesni.
      Ali nije lako kad dobijes losu ocenu, ili kad te prijatelji napuste kad su najpotrebnij. Svima se to desilo da ti ljudi okrenu ledja bez razloga ili ubodu tamo gde najvise boli. Ali zivot ide dalje. Mozemo mi to pregurati. Ako nista ima nas ovde na bloggeru, dosta ;)

      Delete

Reci svoje iskreno mišljenje ☺