Stvari fale kad ih nemaš

June 01, 2017

Danas sam odlučila da posetim svoju osnovnu školu. Da vidim kako je, šta radi. Da li je novi učenici nerviraju, i da li ima petica. Kako su takmičenja, i kako je život. Ima li dovoljno osmeha. 
Prošetala sam onim istim hodnicima. I ušla u onu istu zbornicu. Pogledala se u ono isto ogledalo, i zakoračila u onu istu učionicu. Javila se onim istim profesorima, i sela u onu istu klupu. Kupila onu istu žvaku, i prošla pored istog plakata. I sve je bilo isto. I sve je ostalo isto.


Oduvek sam žurila da završim školu. Samo čekala momenat kada ću napustiti osnovnu. Međutim, sada kada pogledam, ne znam zašto sam to radila. Tek sada shvatam koliko je taj period bio lep.
Svaki dan sam ulazila na taj ulaz. Svaki dan sam sedala u istu treću klupu do zida, sa svojim drugom. Svaki dan sam slušala njegove šašave priče. Svaki dan sam mu dopuštala da se šali na moj račun.
Svaki dan sam odgovarala, ili imala kontrolni. Svaki dan sam kasnila. Svaki dan sam mislila da sve znam, da bih kasnije shvatila da i nije baš tako. Svaki dan sam sedela u kabinetu za engleski jezik. Svaki dan sam pevala, i svaki dan sam bila nasmejana. Svaki dan je bio ispunjen.


Školska prodavnica još uvek prodaje one iste žvake sa ukusom limuna. I dalje stoji moj plakat u holu škole. A i moj potpis u levom uglu klupe je tu. Broj pločica u hodniku se nije promenio, kao ni stari prsluci koje su dežurni učenici nosili. Bista našeg pesnika nepomično stoji na ulazu u školu. I ribice u akvarijumu veselo plivaju. Boja zidova je boja breskve baš kakva je bila kad sam je poslednji put videla. Stolice su iste. I krede. Čak i one su iste.


Sve je ostalo isto. Osim u jednom. Sve to isto više nije bilo moje isto. Nekada sam ja bila ta koja je skakala po školskim hodnicima, ta koja je učestvovala u svim priredbama, ta koja je čekala ispred zbornice da uzme kartu iz geografije.
I onda pogledam oko sebe. I dalje deca trče po učionicama, i dalje neko plače u wc-u, i dalje se tračevi šire hodnicima. Samo što to više nije moje društvo. Više nismo mi ti koji pravimo smicalice, više nismo mi ti koji se grle po hodnicima i više nismo mi ti čiji glasovi vijore učionicama, dok profesori pokušavaju da nas nauče nečemu. I te stvari nedostaju. Nedostaju mi časovi provedeni krijući telefon od nastavnika, hladni zimski dani grudvanja, sahrane koje smo pravili....


Koliko god ja govorila da ne volim svoju osnovnu školu, kada se ponovo nađete u toj zgradi, nemoguće je da vas ne sustignu emocije. Jer osnovna škola će ostati vaša. I zauvek ćete imati taj osećaj da ste došli u nešto svoje. Jer ste odrasli sa tim ljudima, i oni su propratili vaš razvoj, od jednog detenceta do već velike osobe sa svojim stavom i mišljenjem. Zato i želim da im zauvek budem zahvalna. Moja prva godina srednje škole, je lepša nego cela osnovna škola, što se tiče ljudi oko mene. Ali nikada neću zaboraviti dane provedene u osnovnoj, i osobe upoznate u njoj.
Tačno je da sam dosta puta bila ljuta, razočarana i povređena od osoba od kojih to nisam očekivala. Ali isto tako, da nije bilo svih tih osoba, ja ne bih danas bila ovakva kakva jesam.
Ne bih bila ovako pozitivna, ne bih beskrajno verovala u sebe, i ne bih  bila tako otkačena. Ne bih umela sebe da odbranim u neprijatnim situacijama, i ne bih umela da pričam bez prestanka.
Da nije bilo osoba boljih od mene, ne bih naučila da se borim za svoje ciljeve.Imala sam svoje trenutke slave, gde je cela škola gledala u mene, ali imala sam i trenutke kada sam morala da se suočim sa činjenicom da možda ipak i nisam najbolja u svemu.


Nedostaju mi ljudi, nedostaju mi osmesi, nedostaju mi čak i svađe. Želela bih samo na jedan dan da se vratim u svoju staru klupu, da samo još jednom čujem propalu drugovu foru, i da po poslednji put budem voditelj na školskoj priredbi. Ne bih menjala sadašnje odeljenje ni za šta, ali ne mogu sakriti sva svoja osećanja kada sam ponovo kročila u staru zgradu.
Kroz srednju školu samo prolazim. Ja sam jedna od 270, koliko nas ima u generaciji. Niko nema sa nama taj odnos, da osećate tu povezanost sa profesorima. Ali naviknete se i na to posle nekog vremena. Samo što će zauvek ta vaša zgrada osnovne škole ostati upamćeno mesto pre svega u vašim srcima. ♥

You Might Also Like

32 comments

  1. Predivan post, draga. Sada sam shvatila koliko je osnovna škola važna. Uvek sam mislila da je srednja bolja, i još uvek mislim, ali opet se setim mana koje ima srednja škola. Trenutno idem u osnovnu, do pre pet minuta sam htela da krenem u srednju, ali sada se promenilo.

    Pregled maja | laAdda​​

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja stojim iza toga da je srednja bolja, ali ipak ona nikada nece moci da ti pruzi neke emocije i secanja koje moze osnovna. Treba u svemu uzivati, jer nazalost najlepsi periodi najkrace traju....

      Delete
  2. Koliko je ovo divno, oduševila si mee!
    Ja, na primer, nikada nisam imala želju da se vratim u osnovnu. Ni godinu dana, a ni sada, 5 godina nakon što sam je završila. Čak me i ne ''spucaju'' takve emocije kada prođem pored nje. Mnogo toga sam zaboravila, nastavnici mi ne nedostaju, a ni drugari, jer se sa mnogima družim i danas. Mnogo više mi nedostaje srednja, jer sam volela mnoge profesore tamo, upoznala sam divneee prijatelje i za nju me vežu neke stvarno divne uspomene! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja evo zavrsavam 1/4 srednje skole i zaista mi jeste predivno ovde. Ali jos je dosta godina preda mnom, pa cu ti se javiti kad budem brucos kao i ti sada. :)

      Delete
  3. Draga iva. Ova post je odlican. Dok sam ga citala i kako sam ulazila sve dublje u ovu pricu sve sam vise plakala. Rasplakala si me. Ja sam sada 8. razred i jos nedelju dana se zavrsava skola i mislim da cu osecati isto prema osnovnoj skoli. I nikad je necu zaboraviti. Odlican post. ako zelis poseti moj blog.

    justindream004.blogspot.com

    ReplyDelete
    Replies
    1. Drago mi je, da sam uspela da doprem do tebe, makar i mrvicu. ;)

      Delete
    2. Jasmina,mislim da si rekla u jednom postu da završavaš šesti razred.

      Delete
    3. Hah, ma dobro.... nije mnogo ni bitno.... :)

      Delete
  4. Aiiiiiii ovo je tako divan post Ivoo *-----------*
    Bukvalno sam se u svakoj rečenici pronašlaa... I sigurna sam da svakoga napadne oluja svih tih emocija i sećanja kad god se samo seti osnovne škole :(

    Boomy's Place

    ReplyDelete
  5. Draga moja, ovo je odličan post, pun emocije, vidi se iskrena ljuba, ja da bude iskrena ne fali mi osnovna, ali iduće godine završavam srednju i znam da će mi mnogo toga faliti, iako je škola ona koja nam donosi i uspone i padove, i dobre i loše ocjene, i sreću i tugu, i drugarstva i svađe jedna činjenica uvijek ostaje, a to je da školski period, zaista najljepši period u našim životima :D

    Delilah's Stories

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da tako je, zaista. Ja zavrsavam sada prvu godinu, i vec mi je previse krivo sto je kraj....
      Ne mogu da zamislim tek nakon cetvrte....

      Delete
  6. Savršen post! Ja sam još u osnovnoj školi i jedva čekam da idem iz nje, ali posle čitanja ovog posta malo sam stala i razmislila. U toj školi sam devet godina. U svakoj ostaloj školi koja bude dolazila u moj život biću duplo manje. I istina je da stvari nedostaju kad ih nemaš. Ove godine sam završila muzičku i bukvalno sam brojala srećno dane do tog momenta ali ipak kada prođem pored te škole ne mogu a da se ne prisetim srećnih trenutaka provedenih u njoj.
    Naježila sam se dok sam čitala ovaj post! Nedostajao mi je tvoj blog i jedva čekam da čitam još postova! <3

    http://bethanyismybae.blogspot.com/

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti Iva, na ovako prelepom komentaru ♥♥

      Delete
  7. Vidim da je većini bolje u srednjoj, meni iskreno nije. 3 godine idem u razred sa istim ljudima koji jedva podnose jedni druge, okrivljuju se međusobno za svoje neuspjehe i idu preko svega zarad vlastitih ciljeva. U osnovnoj mi je bilo mnogo ljepše, sa tim društvom se i dan danas družim, a nastavnici su divni ljudi kojih ću se uvijek sjećati!Divan post!

    Minnah's Life

    ReplyDelete
    Replies
    1. Eto, to sve zavisi od situacije do situacije. Meni je u srednjoj super. ;)

      Delete
  8. Znači sva sam se naježila. Genijalna si. Ja ne znam kako ću podnijeti odlazak iz osnovne naredne godine... Sam taj period koji provedemo u osnovnoj i u srednjoj nije isti tako da..

    innisall.blogspot.com

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nije tesko naviknuti se na srednju skolu. Ali zaista ce ti osnovna uvek ostati u srcu...

      Delete
  9. "Da nije bilo osoba boljih od mene, ne bih naučila da se borim za svoje ciljeve.Imala sam svoje trenutke slave, gde je cela škola gledala u mene, ali imala sam i trenutke kada sam morala da se suočim sa činjenicom da možda ipak i nisam najbolja u svemu."
    Ovo je toliko moćno napisano da ti ne mogu opisati koliko. U meni si pobudila nekakve čudne emocije i mogla sam se u potpunosti povezati sa tobom. U potpunosti se slažem oko svega što si napisala, svi smo mi u osnovnoj školi jaukali kako nam je teško i kako želimo u srednju školu, a zapravo nismo bili ni svjesni koliko nam je bilo lijepo. Svaka čast na ovom postu :)


    http://elenadoesitall.blogspot.hr/

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ne postoji nista lepse, nego kada dobijem ovakav komentar. Hvala ti do neba Elena

      Delete
  10. Draga, ne znam kojim rijecima mogu da opisem divljenje prema ovom postu. Toliko zrelo, toliko emotivno i jos toliko mocno. Ono sto mogu da kazem da si ti zaista mocna. Probudila si u meni lavinu osjecanja. Drago mi je da sam pronasla blog poput tvog, nastavicu da te redovno pratim!

    ReplyDelete
  11. Ivo, svaja ti cast na ovako prelepom i emotivnom postu. Malo je reci da sam zaista uzivala, i pronasla se donekle. Evo, druga hodina srednje zavrsena, a ja i dalje osecam nostalgiju prema sve sto se kroz osam hodina osnovnog skokivanja desavalao. Po pritodi se lako vezujem i osecajba sam, te ne migu da zamislim sta ce biti kada kroz dve godibe srednju skolu zavrsim... Jos jednim, tebu svaka cast, jesi me dirnula, a pogotovo je uoecatljuv onaj deo koji je Eleba uznad citirala :)

    ReplyDelete
  12. Ja sam pre par nedelja tek zavrsila osnovnu skolu... i ovaj post me rasplakao. Bukvalno. Stvarno si talentovana za pisanje i umes da dodjes do duse ljudi. Svaka cast.
    Ja tek krecem sa pisanjem i nadam se da ce jednog dana i moji postovi dopreti do ljudi kao i tvoji. Evo linka ako zelis da pogledas, stvarno bi mi znacilo http://mellowcent.blogspot.rs

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jaoj boze, hvala ti mnogo! Zaista... Kad mi neko napise tako nesto, ja ne mogu opisati koliko sam srecna. ♥♥

      Delete
  13. Zaista si predivno opisala to kako ti nedostaje škola.. Mislim da će i meni biti tako sledeće godine :)

    teen-scorner.blogspot.com

    ReplyDelete
  14. Post mi se jako dopao. Jako si lepo napisala i objasnila... ljubac

    Follow for follow?

    https://style-ladies.blogspot.rs/
    https://www.youtube.com/channel/UCXw5wOAoFsvU_Xj7VU5eSqQ

    ReplyDelete
  15. Ti pises bozanstveno.Odusevljena sam ovim postom.I totalno je sve tacno sto si napisala isto se i ja tako osecam posto smo istih godina.Jednom recju savrsenstvo.

    https://marijaarmus.blogspot.rs/

    ReplyDelete

Reci svoje iskreno mišljenje ☺